Umjetnica · Slikarica · Pjesnikinja

Monika Roglić

Umjetnost nadahnuta sjećanjem, krajolikom i poezijom pripadanja.

Zagreb · Austin

Tri oblika jednog glasa

Jedna boja, tri oblika

Slika, pjesma i svileni šal nastali iz iste boje.

Plavo

Nosi me
plava plima—
iznenadna,
hladna.

Ispod mene
more čuva svoje tajne.

Slika Mediteran — bijele kuće crvenih krovova iznad plave lukeMediteran · Slika
Svileni šal Crveni krovovi na vodi — gradić crvenih krovova pod žutim suncem, iznad plavog moraCrveni krovovi na vodi · Svileni šal

Plutam sve dalje
od obale,
od sebe,
od sna.

U dubokom plavom snu
valovi nikad ne staju.

Sol me drži.
Voda se sklapa oko mene.

Polako, tiho,
postajem plava.

Bijelo

Voljela bih iza bijeloga se skriti
Čisto, prosto.
Osjećaje
Nitko slutio ne bi.
Voljela bih iza bijeloga se skriti
Pahulja mrzla i laka biti.
Dugu tad nitko vidio ne bi.
Kako sam bogata
Nitko posumnjao ne bi.
Mrzla, hladna

Slika Korijeni — bijela kapelica na vrhu kamenih stuba, između tamnih čempresaKorijeni · Slika
Svileni šal Kapelica među čempresima — siva kamena kapelica među zelenim čempresima pod žutim suncemKapelica među čempresima · Svileni šal

Ljubavi gladna.
Kristalno jasna
Srebrna krasna.
Slutio nitko ne bi
Strah moj neopisivi,
Strah da se pahulja
Zauvijek ne otopi.

Pripadanje

Gledam u tvoje oči
i vidim prerušene čemprese—
tamnozelene,
ukorijenjene negdje uz more.

Gledam tvoja usta
i osjećam topli vjetar
što mi podiže kosu,
nježno klizeći ispod mene.

Slika Čempres — visoki tamni čempresi pod uskovitlanim blijedim nebom i zlatnim suncemČempres · Slika
Svileni šal Čempres u zlatni sat — čempres i selo crvenih krovova pred zlatnim suncem, iznad tamnoplavog moraČempres u zlatni sat · Svileni šal

Čujem tvoje korake
i slijedim ih—
nošena bečkim valcerom
u tihi, nevidljivi svijet
gdje vile i vještice
još slobodno lutaju.

Govoriš,
i nježne kapi kiše skupljaju se na mojoj koži.
Krećem se
u ritmu tvoga srca.

Tvoja kiša—
ostaje sa mnom.

Moja Dalmacija

Gledam te lijepu, zanosnu:
More tvoje – pitomo i plavo,
Blago i toplo...
Poput tvojih ljudi blage naravi.
Gledam tvoje more milovano maestralom:
Ono prede i ljuljuška se u zanosu...

More moje Jadransko, tako plavo, tako blago,
Volim tvoje barke što iskradaju se noću „pod sviću”,
Klizeći morem kao po ledu,
A ribarska se pjesma opija crnim vinom i bijelom dušom.

Slika Dubrovnik — crveni krovovi i svijetle zidine staroga grada iznad tamnoplavog, zapjenjenog moraDubrovnik · Slika
Svileni šal Crveni krovovi na vodi — gradić crvenih krovova pod žutim suncem, iznad plavog moraCrveni krovovi na vodi · Svileni šal

Tvoje vino moja je vena,
Moje suze tvoja morska pjena.

Gledam te, more moje,
Slušam val i valiće – maze se uz stijene,
Ne mareći za njene oštre rubove...

Gledam te more, slušam i mirišem:
Mirišeš na plavu ljubav.

Zagreb u jesen

Šetali smo ulicom divljeg kestena.
Svakim korakom,
Dahom svakim,
Zagreb u nama.

Slika crkve sv. Marka u Zagrebu — krov od crijepa s hrvatskim i zagrebačkim grbom, pod uskovitlanim plavim nebomCrkva sv. Marka · Slika
Svileni šal — velika crvena ruža uokvirena plavim i žutim, okružena malim žutim i plavim ružamaCrvena ruža · Svileni šal

Miris jeseni:
Pečeni kesteni.
Zagreb u tebi,
Zagreb u meni.
Nema meni do zagrebačke jeseni.

Između dvaju svjetova

Monikini su korijeni u Zagrebu i na dalmatinskoj obali: jeseni koje mirišu na kestene, plavetnilo Jadrana, jezik njezinih pjesama. Njezina je sadašnjost Austin u Teksasu, gdje slika i piše.

Njezin rad živi između tih dvaju svjetova — sjećanje preneseno preko oceana i pretočeno u boju, svilu i stih.

„Dom nije samo mjesto; to je nešto što nosimo u sebi.”

— Monika Roglić
Monika Roglić
Umjetnica

Monika Roglić

Rođena 1968. u Zagrebu, Monika slika ono što najviše voli: Mediteran ljeta svog djetinjstva u Dalmaciji. Iz njezinih slika rađaju se svileni šalovi i haljine, a iz istih mjesta i njezine pjesme.

Pročitajte njezinu priču