Proljeće
U mislima šećem Maksimirom s mojim Pikom.
Šafrani bijeli i ljubičasti obgrliti su obronak
Koji se penje i spušta, pleše šumom...
Blagi mirisi omamljuju pijane staze.
Proljeće je u domovini.
Volim Maksimir u proljeće:
Vrapčić starčeka oblijeće
I on zadnji komad kruha s njim dijeli,
Danu se veseli.
Djeca se ljuljaju u parkiću,
Voze u lokomotivi,
Penju po paukovoj mreži
Sve dok ih sladoledar mami
Svojim Snjeguljicama i ledenim poljupcima.
Zoološki vrt je krcat
Djecom, djedovima, bakama,
Obilaze strašnog lava, medu,
Zure u bengalskog tigra,
Oponašaju majmune, jedu inćune...
Tuljana i foku gledaju
Dok ih čuvar hrani srdelama,
Kao da je Veliki petak.
Mokra galama, ushićeni mališani.
A kad se umore i stari i mladi
Sjednu u bistro i navale na prepečenac.
Ožujak, kad proljeće u domovini se šeće,
Najljepši je u mome Maksimiru.
Tad osjetim da svijet se kreće...
E, to je proljeće, pravo proljeće.